Ona više ne govori da je baš sinoć pogledala pornić. Prestala je s takvim rečenicama jer su uredno nekome iz društva poispadale vilice. Bile to muške ili ženske vilice, razlike nema. Možda samo u razlozima ispadanja istih. Misli da joj je jučer bio poslijednji put.
Pornići sigurno nisu umjetnost, prije su neki eksplicitniji TV talk-show, u kojem se "talk" ne razumije baš najbolje.
Kad joj frendica kaže: "Ne želim da to moj dragi gleda jer onda mašta o drugim ženama" primi ju šiza. Jer, kao inače, to ne radi? Ne ! On sigurno pri susretu s oskudno obučenom neznankom razmišlja o Riemannovoj zeta-funkciji u teoriji brojeva i pokušava naći vezu s teoremom o raspodjeli prostih faktora.
Uglavnom nema ništa protiv njih, niti protiv onih koji ih gledaju (bili to muškarci ili žene...). Jedini je problem to što je pornografija "dizajnirana" za muškarce i rijetki su pornići snimljeni po ženskom ukusu.
Ona recimo, vapim za pornićem u kojem muškarci nemaju fudbalerku, brkove, čarape i sat dok sebi pridržavaju guzu dlanom pri ševi straga. Traži pornić u kojem ne mora pola sata gledati fellatio da bi dočekala nešto što i nju zanima. Hoće pornić u kojem osim : "e je ti golem!" postoje i uzdasi koji povlađuju akteričnom egu.
A takvih porno filmova nema.
No čak i ako se takav pornić nikad ne"stvori", i dalje će tvrditi da nema ništa protiv pornografije. Osim toga, i dalje će radije gledati porniće nego čitati kiosk-tiskovinu u kojima "njegova nabrekla muškost prodire do cvijeta njezine ženstvenosti". Takve žvrljotine izvrijeđaju je više od prikaza bilo kakve ševe. Pa čak i dvosatno tump-tamp-tump ispresijecano prikazom ekstatičnih lica, iako monstruozno dosadno, manje vrijeđa od "nabubrene muškosti u cvijeću ženskosti".
Ma koliko puta bilo kome zbog toga ispala vilica.